{"id":2989,"date":"2026-01-22T23:14:05","date_gmt":"2026-01-22T23:14:05","guid":{"rendered":"https:\/\/kroatien-honorarkonsulin.de\/?p=2989"},"modified":"2026-01-29T18:31:38","modified_gmt":"2026-01-29T18:31:38","slug":"podravina-i-prigorje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kroatien-honorarkonsulin.de\/hr\/news-stories\/podravina-i-prigorje\/","title":{"rendered":"Podravina i Prigorje \u2013 rodni kraj mojega tate"},"content":{"rendered":"

“U Rustu je ba\u0161 kao kod mene u Podravini!\u201c<\/span><\/span><\/h4>
<\/div>
\n

Podravina i Prigorje \u2013 hrvatski krajolik koji podsje\u0107a na Baden<\/strong><\/p>\n

Kada me je moj tata prvi put posjetio u Rustu, dugo je promatrao ravnicu uz Rajnu i obronke Schwarzwalda u daljini. Nasmije\u0161io mi se i rekao: \u201ePa ovdje je kao kod mene doma! Osje\u0107am se ba\u0161 kao u Podravini!\u201c<\/p>\n

Moj je tata ro\u0111en u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Njegovo je selo smje\u0161teno na rubu Panonske nizine, u Podravini<\/strong> – pored rijeke Drave<\/strong>, koja nakon brzoga prolaska Austrijom i Slovenijom u Hrvatskoj postaje \u0161ira i sporija. U neposrednoj blizini je granica s Ma\u0111arskom, do koje se prostiru polja kukuruza, p\u0161enice i suncokreta, ome\u0111ena \u0161umarcima.\u00a0Desetak kilometara ju\u017enije od Drave, podravska ravnica prelazi u bre\u017euljke Prigorja<\/strong> i obronke Bilogore<\/strong>, s prastarim gustim \u0161umama, vinogradima i vo\u0107njacima.<\/p>\n

Nevjerojatna je to sli\u010dnost s Badenom<\/strong>, gdje se iz ravnice uz Rajnu jednako brzo sti\u017ee do bre\u017euljaka Schwarzwalda. Kao i Porajnje, Podravinu presijecaju brojne biciklisti\u010dke staze, a tu su i \u0161ljun\u010dana jezera s mogu\u0107nostima kupanja, kampiranja i grilanja u ljetnim mjesecima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Povijesne niti koje i danas povezuju<\/strong><\/p>\n

Rijeka Drava stolje\u0107ima nije bila granica, nego poveznica izme\u0111u Hrvatske i Ma\u0111arske, koje su od 1102. do 1918. bile dio iste dr\u017eave. No od 1948., nakon uspostave \u201e\u017eeljezne zavjese\u201c, komunikacija izme\u0111u dvije dravske obale potpuno je zamrla sve do pada komunizma. Ipak, u mentalitetu ljudi ostala je otvorenost i osje\u0107aj za razli\u010dite kulture \u2013 ba\u0161 kao \u0161to se i u Badenu, du\u017e rijeke Rajne, osje\u0107aju tragovi vi\u0161estoljetnih njema\u010dko\u2011francuskih odnosa. Drava danas vi\u0161e nije prepreka, nego sastavnica brojnih prekograni\u010dnih projekata kojima se nastoje ponovno uspostaviti nekada\u0161nje gospodarske i kulturne veze dva naroda.<\/p>\n

 <\/p>\n

Pri\u010de<\/strong> iz ravnice<\/strong><\/p>\n

\u017dupanijsko sredi\u0161te je Koprivnica<\/strong>, dinami\u010dan grad bogate povijesti, hrvatski rekorder po du\u017eini biciklisti\u010dkih staza u odnosu na broj stanovnika. \u00a0Ve\u0107 desetlje\u0107ima gradski je simbol prehrambena industrija Podravka<\/strong> \u2013 gigant \u010dak i za njema\u010dke prilike. Vegeta<\/strong>, univerzalan za\u010din jelima, \u0161to ga je jo\u0161 koncem 1950-ih izmislila jedna \u017eena \u2013 in\u017eenjerka Zlata Bartl, njen je najpoznatiji proizvod. Sastav Vegete u me\u0111uvremenu je tek minimalno modificiran, a da je rije\u010d o globalnom brendu, uvjerit \u0107ete se i sami u svim ve\u0107im njema\u010dkim supermarketima. No osim Vegete Koprivnica ima i druge adute, poput odli\u010dnoga piva i jednog od najve\u0107ih renesansnih festivala u Europi.<\/p>\n

U ravnici izme\u0111u Koprivnice i sela moga tate pred \u0161ezdesetak se godina usred naporne svakodnevice podravskih sela rodila naivna umjetnost \u2013 slikarski pravac poznat po iznimno detaljnim, ma\u0161tovitim i koloristi\u010dki bogatim prikazima seoskog \u017eivota. Sredi\u0161te te slikarske \u0161kole je u Hlebinama<\/strong>, gdje su sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a radove jednostavnih seljaka \u2013 samoukih umjetnika bez formalnog akademskog obrazovanja \u2013 kupovali svjetski celebritiji poput Richarda Burtona i Yula Brynnera. Danas je lokalna galerija pravi dragulj za ljubitelje ove vrste umjetnosti, a naivni slikari organiziraju u svojim ku\u0107nim ateljeima radionice crtanja za sve uzraste.<\/p>\n

U podravskoj ravnici le\u017ei i gradi\u0107 \u0110ur\u0111evac<\/strong> s o\u010duvanom srednjovjekovnom utvrdom, svjedokom jedne od najpoznatijih hrvatskih narodnih pri\u010da, legende o picoku (\u201epijetao\u201c u lokalnom dijalektu). U 16. stolje\u0107u, za vrijeme osmanskih osvajanja, \u0110ur\u0111evac se na\u0161ao pod vi\u0161ednevnom opsadom. Turci su \u010dekali da se slabo naoru\u017eani i gladni branitelji predaju no \u0110ur\u0111ev\u010dani su odlu\u010dili prema turskom logoru iz topa ispaliti posljednjeg pijetla u utvrdi. Misle\u0107i da grad ima toliko hrane da je mo\u017ee bacati i da \u0107e opsada zato potrajati predugo, osmanski je zapovjednik povukao vojsku. \u0110ur\u0111evac je ostao slobodan, a \u0110ur\u0111ev\u010danima je zauvijek ostao nadimak \u201epicoki\u201c. Od 1960-ih u \u0110ur\u0111evcu se svakoga ljeta odr\u017eava povijesno-scenski spektakl Picokijada<\/strong>, 2007. godine uvr\u0161ten u popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.<\/p>\n

I povijest obli\u017enjih Molvi<\/strong> obilje\u017eena je najezdom osmanskih trupa u 16. stolje\u0107u. Zakopav\u0161i u strahu od Turaka drveni goti\u010dki kip Bogorodice s Djetetom u zemlju, mje\u0161tani su oti\u0161li u progonstvo. Njihovi su se potomci vratili tek stotinjak godina poslije, a kip je cijelo vrijeme ostao zaboravljen. Prema legendi, sasvim je slu\u010dajno iskopan prilikom oranja. Molvarci su kip odmah postavili u staru, obnovljenu kapelu, a glas o njegovu \u010dudesnom pronalasku ubrzo se pro\u0161irio nadaleko. Od tada u Molve hodo\u010daste brojni vjernici. Crkva Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije najve\u0107a je crkva u Podravini. Kako se mjesto nalazi na manjemu bre\u017euljku, crkva dominira nad okolnim nizinskim podru\u010djem.<\/p>\n<\/div>\n<\/div><\/div>

<\/div>
<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div><\/section>
<\/div>